Majčin dan: put do majčinstva – drugačiji za svaku od nas

Neke trudnoće dođu iznenada. Neke se čekaju godinama. Neke se ne planiraju, ali se ipak dogode. I svaka od njih – bez obzira na okolnosti – nosi svoju emociju, svoje tijelo, svoje pitanje:
“Jesam li spremna?”

Kad trudnoća donese dvije vijesti – i sretnu i tužnu

Jedna mama nam je ispričala kako je saznala da je trudna svega nekoliko mjeseci nakon što je upoznala partnera. Sve je bilo novo – zajednički život, nova dinamika, navikavanje na “mi”. A onda test – dvije crtice. U glavi panika, strah, nedoumice. Je li prerano? Jesmo li uopće razgovarali o djeci? Nismo.
Ali ljubav je tu bila. I podrška. I odlučnost da zajedno koračaju naprijed. Kasnije su saznali da su trebali dobiti blizance. U ranijoj trudnoći jedan plod se povukao.

Sindrom nestalog blizanca – nešto što nitko ne očekuje, a ipak se događa u otprilike jednoj od osam trudnoća: na početku se razvijaju blizanci, ali samo jedna beba nastavi rasti do kraja. Mnoge žene kroz to prolaze tiho, bez riječi, noseći u sebi dvostruke emocije – tugu i zahvalnost istovremeno.

Druga priča počinje s dijagnozom.

PCOS. Ako si čula – znaš. Neredovite menstruacije, hormonalni disbalansi, često teže prognoze za začeće.
Ova mama bila je uvjerena da će joj trebati puno vremena. Ipak – sve se dogodilo brzo. Neočekivano brzo. Prvi test – suze. Šok. Srce koje lupa i ruke koje se tresu. Partner presretan, a ona – zbunjena. U glavi misli: “Zar već?” Nekoliko tjedana kasnije i dalje radi testove. I dalje joj nije jasno da je već trudna.
Kao da joj tijelo to još nije stiglo priopćiti. Ali srce je već znalo.

Treća priča novo iskustvo.

“Bila sam kod kuće, bolesna. Kasnila mi je menstruacija. Inače redovita. Prvi test – negativan. Dva dana kasnije – blijeda crtica. Imali smo isplanirano putovanje na daleku destinaciju, ali zbog prisutnosti Zika virusa – odlučili smo sve otkazati. Liječnik je rekao da pričekamo – zbog mogućnosti biokemijske trudnoće. A onda, nekoliko dana kasnije – jasne dvije crte.“

“Radost pomiješana s oprezom. Jer nekad se ne usudiš odmah veseliti. Čuvaš to za kasnije, kad budeš sigurna.“

A za neke – trudnoća nije došla. Ne odmah. Ne lako.

Jedna hrabra mama provela je više od godinu i pol pokušavajući ostvariti trudnoću uz pomoć izvantjelesne oplodnje – procesa koji je bio sve, samo ne lagan. Injekcije, hormoni, pretrage. U tom razdoblju gotovo se potpuno povukla iz društvenog života, izgubila volju za smijehom, a svaki dan bio je nova emocionalna borba.
Sve se vrtjelo oko “hoće li uspjeti”.
I kad je napokon test bio pozitivan – nije prvo došla sreća. Prvo je došlo olakšanje. Kao da se napokon smije vratiti – sebi. Kao da život više nije samo čekanje. Danas otvoreno priča o svom iskustvu – kako bi barem jedna žena znala da nije sama.

Neke su izgubile.
Neke još pokušavaju.
Neke više ne pokušavaju – i to je u redu.

Puno je tišine u pričama o trudnoći i majčinstvu. Puno pitanja bez odgovora. Puno žena koje ne znaju kome se mogu obratiti. Koje su umorne. Koje se pitaju: “Zašto ne ide?” Za sve one koje se osjećaju kao da njihovo tijelo ne može ono što drugima dolazi prirodno.

Majčinstvo ne počinje porodom.
Počinje onog trenutka kad u sebi prepoznaš želju. Ili strah. Ili nadu.