Regresija sna u drugoj godini: faza koja prolazi – ali kako lakše proći kroz nju?

Autorica teksta je Tena Skalicki Vukoša, univ. mag. comm. i certificirana savjetnica za spavanje beba i toddlera te lice iza snivaj.spavaj Instagram profila. Ako ste propustili prošlu kolumnu, Tena je u njoj podijelila savjete kako putovati s djecom i sačuvati rutinu spavanja – pročitajte ovdje.

Ako ste mislili da su regresije sna završile s djetetovim prvim rođendanom — niste jedini.
Iako se jedna regresija događa i oko 18 mjeseci, mnogi roditelji dožive veliko iznenađenje kad njihovo dijete odjednom ponovno počne imati poteškoće sa spavanjem — i to baš negdje oko drugog rođendana.

Što je zapravo regresija sna?

Regresija sna je privremena promjena u obrascu spavanja do koje dolazi kada dijete prolazi kroz razvojni skok ili neku drugu promjenu.

Iako je naziv “regresija” pomalo varljiv, jer zvuči kao korak unatrag, u stvarnosti se radi o napretku — kognitivnom, motoričkom i emocionalnom.
Dijete razvija svijest o svijetu, uči nove vještine, povezuje uzroke i posljedice te intenzivno vježba tijelo i um.

Zato ovu fazu volim nazvati progresijom, a ne regresijom — jer ono što se izvana čini kao zastoj, zapravo je veliki iskorak iznutra.

Regresija sna obično traje između dva do šest tjedana, ali može trajati i kraće ili duže — ovisno o temperamentu, navikama, okolini i podršci koju dijete prima. Iz mog iskustva rada s obiteljima, najčešće traje dva do tri tjedna.

Neke od najčešćih promjena koje roditelji primjećuju kod regresije sna su:

Dijete se češće budi noću (iako je prije spavalo duže)
Dnevni san postaje kraći i/ili nepredvidiv
Uspavljivanje postaje teže — dijete se više buni, plače i treba tvoju blizinu kako bi zaspalo
Dijete je razdražljivo

Što se događa u drugoj godini?

Oko drugog rođendana, djeca prolaze kroz velike kognitivne i emocionalne promjene:

Nagli razvoj jezika i razumijevanja
Intenzivnija emocionalna osjetljivost
Izraženija volja i želja za neovisnošću
Strah od odvajanja koji se ponovo javlja
Početak simboličke igre i prvi oblici mašte (koji mogu donijeti i noćne strahove)

Ove promjene su značajne, njihov mozak preko dana obrađuje jako puno informacija i kod djece se to često odrazi na san.

Kako izgleda regresija sna u ovoj dobi?

Ova regresija obično se javlja između između 22. i 26. mjeseca starosti, ali može varirati. Neka djeca kroz nju prođu mirno i lako, dok drugima potpuno poremeti rutinu i spavanje.

Roditelji često primjećuju kod ove regresije:

Odbijanje odlaska na spavanje danju i/ili noću
Produženo i otežano uspavljivanje
Noćna buđenja uz plač ili dozivanje roditelja
Odgađanje spavanja (traženje vode, još jedne priče…)
Preskakanje dnevnog sna

Mnogi tada pomisle da je vrijeme za ukidanje dnevnog odmora jer dijete odbija spavati. Međutim, većina dvogodišnjaka nije spremna funkcionirati bez popodnevnog sna i do večeri ostati u dobrom raspoloženju. Točna dob kada djeca najčešće prestaju spavati tijekom dana razlikuje se od djeteta do djeteta, ovisno o čimbenicima poput pohađanja vrtića, zrelosti i navika noćnog spavanja.

Prema podacima:

Gotovo sva djeca s 3 godine još uvijek trebaju dnevni san
60% četverogodišnjaka također spava danju
Do 5. godine većina djece prestaje s dnevnim snom
S 6 godina, manje od 10% djece još uvijek ima potrebu za dnevnim spavanjem

S obzirom na ove podatke, sve je jasnije kako znakovi koje dvogodišnjaci znaju pokazivati tijekom ove regresije mogu izgledati kao izbacivanje dnevnog spavanja (koje im i dalje jako treba), ali zapravo se samo radi o prolaznoj fazi kroz koju treba biti strpljiv i dosljedan.

Kako pomoći sebi i djetetu kroz ovu fazu?

Nažalost, ne postoji čarobna formula, ali postoje načini da ova faza bude lakša i predvidljivija:

1. Zadržati rutinu (koliko je moguće)

Dvogodišnjaci trebaju i vole strukturu. Isti (ili barem slični) redoslijed aktivnosti prije spavanja im pomaže da se osjećaju sigurnije i mirnije.

2. Balans između prisutnosti i granica

U ovoj dobi djeca traže bliskost, ali trebaju i granice. Moguće je biti tu za njih, a istovremeno ne popustiti baš u svemu. Npr. čitamo dvije slikovnice, ti izaberi koje, pa spavanje — uz nježnost, ali dosljednost.

3. Dnevno spavanje — još uvijek je potrebno (većini)

Mnogi roditelji tijekom ove regresije pomisle da je dijete spremno za ukidanje dnevnog sna. No u stvarnosti, to je vrlo često samo privremena faza odbijanja, koja traje nekoliko tjedana.

U toj je fazi važno ostati dosljedan i i dalje svakodnevno nuditi vrijeme za odmor — bez iznimke.
Tako dijete zadržava rutinu i naviku popodnevnog spavanja i nakon što regresija prođe.

Ako dijete zaspi — odlično.
Ako ne zaspi, pokušaj ostati smirena i uvedi tzv. “mirno i tiho vrijeme” — priliku da dijete odmori, čak i ako ne spava.

Tada dijete može tiho listati slikovnicu, ležati na krevetu ili se mirno igrati — važno je samo da atmosfera ostane opuštena i tiha, a ne razigrana i poticajna kao u aktivnoj igri.

4. Nuditi puno bliskost prije spavanja

Zajedničko čitanje slikovnica, maženje, pričanje o danu — sve to može pomoći da nas malo manje trebaju tijekom noći.

5. Podsjetnik: nije do tebe.

Regresije sna su normalne faze i nisu znak roditeljske pogreške. Pomaže sjetiti se jedne bitne činjenice: ne možemo natjerati dijete da zaspi. Naš je zadatak osigurati vrijeme i mjesto za odmor, a hoće li dijete zaspati ili ne je na njemu i van naše moći.

Ovaj period može biti izrazito iscrpljujuć — ne samo za dijete, već i za roditelje. Spavanje u ovoj dobi nije samo biološka potreba — ono je emocionalna sigurnost, testiranje granica, komunikacija i razvoj.
Zato je jako bitno ne težiti savršenstvu, već bolje razumijeti zašto dijete prolazi kroz ovakve izazove i znati da su oni najčešće samo faza koja će proći.

Izvori: Weissbluth, M. (1995). Naps in Children: 6 Months – 7 Years. Sleep, 18(2), 82–87. https://academic.oup.com/sleep/article-lookup/doi/10.1093/sleep/18.2.82

Fotografije: pinterest.com, Instagram (@negin_mirsalehi, @belowthesamesun)

* Zapratite Mali zvrk za više sličnog sadržaja